Psihologija Sreće. Juan Moisés De La SernaЧитать онлайн книгу.

      POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU

      U ovom poglavlju opisane su različite varijante i podražaji koji potiču stanje sreće, uzevÅ¡i u obzir mnoge prednosti vezane za duÅ¡evno stanje i druÅ¡tvene odnose.

      Međutim, prvo treba pojasniti da je sreća apstraktni pojam koji je postao neÅ¡to čemu se neprestano teži i Å¡to je svrha danaÅ¡njeg druÅ¡tva. Suprotno onome Å¡to bismo pomislili, nema jedinstvene definicije, a kamoli načina postizanja tog stanja sreće.

      To znači da joÅ¡ uvijek postoje mnoge nepoznanice: kako se stvara, održava ili obnavlja to stanje nakon Å¡to ga izgubimo?

      Iz tog razloga provode se neprekidna istraživanja koja ispituju Å¡to to utječe na stanje sreće, ili drugim riječima: koji to čimbenici osiguravaju najveću sreće?

      To je bilo pitanje istraživanja koje je provelo SveučiliÅ¡te Istočne Karoline (SAD) čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Europe Journal of Psychology.

      U istraživanju je sudjelovalo 109 odraslih osoba u dobi od 19 do 61 godine, od toga 66 žena, intervjuiranih putem interneta i plaćenih za sudjelovanje.

      Svatko je odgovorio na tri standardna upitnika, jedan o afektivnom stilu pod nazivom Affective Style Questionnaire, drugi o stilu duhovitosti pod nazivom Humor Style Questionnaire te posljednji u kojemu je ocijenjena subjektivna razina sreće sudionika pod nazivom Subjective Happiness Scale.

      Afektivni sti pokazuje kako se slažemo s drugima s emocionalnog stajaliÅ¡ta, može biti s povjerenjem ili nepovjerenjem, s velikoduÅ¡nošću ili nenaklonošću.

      Stil duhovitosti povezan je s načinom na koji gledamo na život, s humorom, ozbiljno ili gledamo sve crno…

      Subjektivna razina sreće je količina sreće koju doživljavamo u životu.

      Rezultati upućuju na vezu između afektivnog stila i stila duhovitosti te svega Å¡to je pozitivno povezano sa subjektivnom razinom sreće.

      Dakle, dovoljno je njegovati jedan od ova dva čimbenika, afektivni stil i stil duhovitosti, da bi se povećala razina subjektivne sreće sudionika i ljudi općenito.

      Rezultati koji su s druge strane bili očekivani, uzevÅ¡i u obzir da je na pojedinačan način pozitivan odnos između stila duhovitosti i sreće već sagledan tj. da vesela i razigrana osoba omogućuje sebi i drugima bolje opće stanje koje će prerasti u sreću.

      Kao Å¡to je već rečeno, sreća je struktura povezana s mnogim vanjskim i unutarnjim varijablama, ali u kojoj mjeri ovisi o razini samopoÅ¡tovanja kod pojedinca?

      Treba imati na umu da je samopoÅ¡tovanje struktura koja se formira od najranije dobi kroz pozitivna i negativna iskustva te upućuje na to kako pojedinac vidi samoga sebe tj. vlastiti odraz, bez obzira na unutarnju ili vanjsku stvarnost.

      Osoba s visokim samopoÅ¡tovanjem je u mogućnosti postići ciljeve koje si postavi, uporna je i bori se za ono Å¡to želi i kada naiđe na poteÅ¡koće doživljava ih kao testove ili pouke u životu koje treba prihvatiti i nastaviti dalje.

      Osoba s niskim samopoÅ¡tovanjem osjeća se inferiorno u odnosu na druge i nije u mogućnosti činiti isto ono Å¡to i drugi uključujući i ostvarenje vlastitih ciljeva te je jako ovisna o tuđem miÅ¡ljenju, teÅ¡ko podnosi frustracije i pretvara čak i najmanju poteÅ¡koću na putu u nepremostivu prepreku, Å¡to samo ojačava njezin osjećaj beskorisnosti.

      Iako su to ekstremni primjeri, svatko ima viÅ¡e ili niže samopoÅ¡tovanje i u skladu s njim stvara odnose s ljudima, kako na poslu tako i u privatnome životu.

      Međutim, ako se samopoÅ¡tovanje razvija s iskustvom, ono se može promijeniti s vremenom s obzirom na dobra ili loÅ¡a iskustva Å¡to omogućava da u istoj situaciji zauzmemo pozitivan ili destruktivan stav. Ali, da li je sreća izravno povezana sa samopoÅ¡tovanjem?

      To je pokuÅ¡ao istražiti Ured za studente s invaliditetom SveučiliÅ¡nog savjetovaliÅ¡nog centra SveučiliÅ¡ta u Nagoyi zajedno s Centrom za eksperimentalno istraživanje druÅ¡tvenih znanosti i Odsjekom za bihevioralne znanosti Fakulteta za humanističke znanosti (SveučiliÅ¡te u Hokkaidu) u Japanu, čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Frontiers in Psychology.

      U istraživanju je sudjelovalo 537 mladih, od toga 176 djevojaka.

      64% studenata bilo je na prvoj godini studija dok su ostali bili na drugoj godini.

      Svi su dobili standardni upitnik za procjenu sreće i samopoÅ¡tovanja kako bi se istražilo, putem Rosenbergove skale samopoÅ¡tovanja, postoji li veza između njih.

      Rezultati ukazuju da veza između sreće i samopoÅ¡tovanja varira ovisno o okolnostima kroz koje osoba mora proći, tako kada se suočavamo s nesigurnom situacijom i promjenom, kao Å¡to je primjerice početak studija gdje je sve novo, predmeti, profesori, kolege, fakultet… jača je veza između sreće i samopoÅ¡tovanja, Å¡to znači da će ljudi s visokim samopoÅ¡tovanjem biti sretniji od onih s niskim samopoÅ¡tovanjem.

      Kada je osoba u stabilnom okruženju, primjerice učenici druge godine koji već poznaju okolinu i u kojoj se snalaze, unatoč sitnim promjenama poput predmeta i nekih nastavnika, održavanje ostatka uvjeta slabi taj odnos čineći druge varijable važnijima u sreći tj. u stabilnom okruženju onaj tko ima visoko samopoÅ¡tovanje ne mora nužno biti najsretniji.

      Iako su rezultati jasni o vezi između samopoÅ¡tovanja i sreće, istraživanje je obavljeno u vrlo karakterističnom području akademske zajednice i u određenom razdoblju razvoja samopoÅ¡tovanja kao Å¡to je studentsko doba, kako bi se utvrdio ovaj odnos treba provesti nove analize u drugim sredinama i u drugim dobima, jer bi to moglo biti jednostavno samo obilježje mladih ljudi.

      Ovakav način analize sreće može se provesti u određenom sektoru kod određene populacije, poput mladih ljudi ili studenata, no sreća se može analizirati i na globalnoj razini.

      Jedan od najosjetljivijih pokazatelja kako stvari funkcioniraju u nekoj zemlji jest upravo kako se njegovi stanovnici osjećaju Å¡to se tiče sreće.

      Postoje mnogi pokazatelji za prepoznavanje zdravlja stanovnika neke zemlje u vezi s ljudskim resursima i dostupnim infrastrukturama kao Å¡to je primjerice tehnologija koriÅ¡tena u tom pogledu. Ali sreća kao vrlo osobna struktura ne može se mjeriti na ovaj način.

      Sigurno je da će svaka osoba na ulici dati jedinstvenu i posebnu viziju sreće. Za nekoga će to biti posao, drugima prijateljstvo ili slobodno vrijeme i tako ćemo dobiti onoliko odgovora koliko smo ljudi ispitali, znači može li se izmjeriti sreća neke zemlje?

      Uzmemo li u obzir da zemlju čine stanovnici, trebalo bi nekako procijeniti sreću svakog pojedinog stanovnika te zemlje.