Psihologija Sreće. Juan Moisés De La SernaЧитать онлайн книгу.
bi bile euforija, ljutnja, bijesâ¦dok bi meÄu drugima bile tuga, sjeta i ravnoduÅ¡nostâ¦SreÄa može biti jedno od najispunjivajuÄih iskustava s važnom komponentom aktivacije koja je sliÄna euforiji.
- Primarne emocije naspram sekundarnih, a meÄu prvima su ljutnja, radost, strah i tuga, dok su meÄu drugima ljubav, iznenaÄenje, sram i zazor. Kada govorimo o sreÄi, obiÄno ju smatramo neÄim primarnim i temeljnim u osobi, dok u stvarnosti viÅ¡e odgovara sekundarnoj emociji poput ljubavi.
Prema Juanu Rofu, ocu psihosomatske medicine, kada smo sretni aktiviraju se važni dijelovi poput sjeÄanja, stvarajuÄi lijepe uspomene na trenutak; izražavamo se i dijelimo to usmeno s onima u blizini; poboljÅ¡ava nam se miÅ¡iÄni tonus i osjeÄamo se ugodno, zadovoljni tim trenutkom.
Postoji li grupa miÅ¡iÄa koja pokazuje emocije i konkretno sreÄu onda su to miÅ¡iÄi lica koji služe kao najbolja posjetnica.
Lice i njegovi izrazi postali su važan element koji se koristi za izražavanje emocija kao i njihovo prepoznavanje kod drugih i to do te mjere da novoroÄenÄad viÅ¡e reagira na lice nego bilo koji drugi podražaj, stoga možemo reÄi da smo predodreÄeni za analizu lica.
Lice ima viÅ¡e od trideset miÅ¡iÄa koje kontroliraju živci lubanje kao Å¡to su facijalni, okulomotorni, trohlearni ili trograni odakle mozak prima proprioperceptivne informacije potrebne za prepoznavanje vlastitih emocija i u isto vrijeme aktivira miÅ¡iÄe za njihov izražaj.
Iako su odreÄeni neki modeli emocionalnih izraza, Äini se da postoji važna komponenta socijalnog uÄenja kod istih, na temelju prouÄavanja razliÄitih kultura, ovisno o dijelu svijeta, ista emocija se može izraziti na razliÄite naÄine. UnatoÄ tome, gotovo svi prepoznaju slijedeÄe karakteristike kod sreÄe:
- Zakrivljenost crta lica unazad ili prema gore, podignuti obrazi, bore ispod donjih kapaka, bore u kutovima oÄiju, nazolabijalne bore.
Važnost emocionalnog svijeta, koji ima osobitu ulogu u tome kako se osjeÄamo, nadilazi jednostavan odraz nas samih buduÄi da od negativnih emocija možemo oboliti ako ih ne izražavamo.
Unutarnji aktivacijski osjeÄaji, poput ushiÄenja ili ljutnje, jako uzbuÄuju organizam mijenjajuÄi njegovu budnost i uzrokujuÄi da se ponaÅ¡amo na drugaÄiji naÄin nego Å¡to je to uobiÄajeno; isto tako deaktivacijski osjeÄaji, poput boli ili tuge, smanjuju aktivnost organizma mijenjajuÄi naÄin razmiÅ¡ljanja i ponaÅ¡anje.
Promjene u aktivno ili pasivno stanje, koje mogu uzrokovati promjene u jaÄini tjeskobe, disanja, boli i miÅ¡iÄnog tonusa, utjeÄu i na ciklus spavanja ili imunoloÅ¡ki sustav; stoga neÅ¡to prolazno neÄe imati velikih posljedica, ali ovakve konstantne emocije mogu uzrokovati psihosomatske probleme.
Dakle, stanje psiholoÅ¡ke boli (boli) ili depresije može izazvati specifiÄna tjeskobna stanja koja inaÄe karakterizira stanje deterioracije sliÄno melankoliji s plitkim i sporim disanjem, preosjetljivoÅ¡Äu na vanjske podražaje kao Å¡to su svjetlo, zvukovi i bol te ih pojedinac osjeÄa intenzivnije zbog veÄe osjetljivosti na bilo koju vanjsku agresiju. TakoÄer se gubi interes za bilo kakvu tjelesnu aktivnost Å¡to rezultira smanjenim i slabijim miÅ¡iÄnim tonusom.
OsjeÄaj krivnje i bezvrijednosti koji prate ova stanja otežavaju san zbog razmiÅ¡ljanja o okolnostima koje su uzrokovale ovu bol ili depresiju zbog mozganja kojim se iznova ponavljaju iste negativne misli. Sve ono Å¡to sprjeÄava dobar san ugrožava koliÄinu i kvalitetu spavanja, a izmeÄu ostalog slabi imunoloÅ¡ki sustav koji nije u moguÄnosti obavljati svoje funkcije tijekom noÄi. Potraje li to predugo, utjecat Äe sve dijelove organizma poÄevÅ¡i od imunoloÅ¡kog sustava.
Kod aktivacijske emocije poput ushita ili ljutnje javljaju se visoke razine stresa zbog Äega dobivamo lažni dojam jasnog razmiÅ¡ljanja, mislimo da nam je u tom trenutku sve jasno i da možemo donijeti bilo koju odluku bez da pogrijeÅ¡imo. U takvim stanjima dolazi do hiperventilacije, poveÄava se razina kisika u krvi, disanje je ubrzano i plitko i pažnja nam je ograniÄena: gubimo informacije koje bi nam u normalnom stanju svijesti mogle biti zanimljive. IskljuÄujemo sve Å¡to nam nije osobni cilj i nismo toliko osjetljivi na fiziÄku i psihiÄku bol, miÅ¡iÄni tonus se pretjerano aktivira Å¡to potiÄe nemir te kretanje s jednog mjesta na drugo.
Visoke razine stresa utjeÄu na koliÄinu i kvalitetu sna i to zbog pretjerane aktivacije koja otežava rad imunoloÅ¡kog sustava, oporavak od ozljeda te proces uÄenja.
Ako se takvo stanje ne promijeni, poveÄava se rizik od infekcija zbog oslabljenog imunoloÅ¡kog sustava, kao i postupne iscrpljenosti organizma s obzirom na poviÅ¡enu razinu tjeskobe te kolesterola u krvi.
Iz tog razloga sreÄa ne može biti trajno atrofirano stanje pojedinca jer bi utjecala na zdravlje pojedinca zbog pretjeranog rada organizma.
Zdrava sreÄa treba doÄi u pravo vrijeme, kada pojedinac može uživati u njoj i dijeliti ju s drugima, ali i koja se može vratiti na svoju osnovnu razinu gdje se tijelo može oporaviti od tog osjeÄaja kako bi vodio normalan život.
Ali ne može svatko osjetiti sreÄu na isti naÄin buduÄi da to zahtijeva odgovarajuÄi emocionalni razvoj. Tako da atrofija limbiÄkog sustava ispire život pojedinca, ne samo u emocionalnom pogledu veÄ u svim segmentima.
Isto tako, ljudi s visokim stupnjem aleksitimije teÅ¡ko Äe osjetiti i izraziti sreÄu, kod njih su vidljivi problemi u druÅ¡tvenim odnosima u trenutku donoÅ¡enja odluka buduÄi da nisu u stanju prepoznati vlastite ni tuÄe osjeÄaje. Zbog toga postaju druÅ¡tveno nesposobni buduÄi da drugi u njihovoj blizini reagiraju na kljuÄne emocionalne znakove koje oni nisu u stanju vidjeti i ispravno procijeniti te tako ostavljaju dojam da su hladni i udaljeni.
Takvim ljudima limbiÄki sustavu pravilno radi, ali nisu ga nauÄili poboljÅ¡avati, jednostavno su odbili svoju emocionalnu naredbu smatrajuÄi to slaboÅ¡Äu i beskorisnim.
AleksitimiÄne osobe donose logiÄne, hladne i proraÄunate odluke koje udovoljavaju svima i rijetko se donose, temelje se na procijeni za i protiv i najbolja odluka je ona koja se najviÅ¡e istiÄe te nema prostora za improvizaciju.
To su ljudi kojima je isto Äitaju li recept ili knjigu o pravu ili ljubavni roman jer im je svrha ista. Odlikuju ih osobine D-tipa liÄnosti, hiperaktivni su, zahtjevni i imaju nisko samopoÅ¡tovanje.
Ali ti ljudi su daleko od života bez emocija, kao Å¡to bismo pomislili, oni pate od prekida veze izmeÄu unutarnjeg emocionalnog svijeta i njihovog vanjskog izraza gdje tijelo postaje sredstvo za iskazivanje emocija uzrokujuÄi somatizaciju istih.
Skloniji su psihosomatskim oboljenjima s pojavom ulceroznog kolitisa, peptiÄkog ulkusa, vaskularnih problemima koje prate hipertenzija ili koronarna bolest srca, kao i poremeÄajima raspoloženja kao Å¡to su depresija i anksioznost.
Sve to zato Å¡to nisu u moguÄnosti ispuhati se na drugi naÄin, rijeÄima, pisanjem ili jednostavno plakanjem.
Istraživanje SveuÄiliÅ¡ta Banaras Hindu (Indija), Äiji su rezultati objavljeni u znanstvenom Äasopisu S.I journal of Projective Psychology and Mental Health, ispituje odnos zdravlja i aleksitimije.
Za model je uzeto stotinu i pedeset odraslih osoba kod kojih je procijenjena razina aleksitimije, mentalnog zdravlja te proživljavanje pozitivnih i negativnih emocija.
Rezultati su pokazali da je kod visoke razine aleksitimije veÄa vjerojatnost oboljenja od psiholoÅ¡kih poremeÄaja, djelomiÄno objaÅ¡njeno anhedonijom kod aleksitimije, zbog Äega se gubi pozitivno proživljavanje emocija